Sacuvaj me...
da me dani sasvim ne izblijede,
i njezno mi pomiluj kosu
jos njeznije mi dodirni lice,
za trenutke one sasvim rijetke
i za noci moje snene.
Sacuvaj moj pogled u ocima svojim
da ti kaze u toj mucnoj tami,
onda sklopi oci,
i pocni da sanjas...
kao da smo sasvim sami.
Sasvim tiho pokloni mi srce
da ga cuvam, zrakom obasjavam
za sve dane, sate i minute
koje cesto greskom odbrojavam
Nek ne zbore i nek vjecno sute,
ja se molim...
sacuvaj me od zaborava. 

 

***

Savršeni krug,
Beskrajna staza
Po kojoj se kreću naši životi.
Brazda po kojoj se
Kotrljamo
Od mene ka tebi
Od tebe ka meni.
Ponekad
Zastanemo zarobljeni
Nenadanim susretom,
Nekim prolaznikom.
Naklonimo se,
Učtivo pozdravimo
Ali idemo dalje.
Prolazimo isti put
Iznova
Još dublje urezujemo
Brazdu koja nas vodi
Od tebe ka meni
Od mene ka tebi.
Nehtijući
Ponesu nas na tren
Neke nove drugačije
Lelujave misli.
Zadivljeni nedoživljenim
Okrenemo pogled
Ka ugasloj zvijezdi.
Dotičući se mislima
Nastavljamo dalje.
Istim putem
Urezanim u srce,
Od mene ka tebi
Od tebe ka meni.
 

***

Trazim te u kapima kise
sto kuckaju na prozor tise

Trazim te u kapima kise
sto padaju sada sve jace
Trazim te u pogledu djeteta
sto na cesti place

Trazim te u mirisu jutra
koje ne nazire sutra
Trazim te na slici u kutu
trazim tvoj trag na putu

Trazim te u kapima kise
ali tebe nema vise
Trazim jednu dugu 
da razbije tugu

Trazim djelic sunca 
medu oblacima sivim
trazim te i 
sa kisom zivim......

***

Kao sapat vjetra; slao si mi ljubav!
Kao beznadno vrijeme ljubav si mi dao.
Gledala sam tvoje snove kako bjeze,
gledala sam kako bjeze... 

Postoji mjesto beznadja u mom srcu...
Kad pogledam unutra; vidim gdje smo.
Kao sapat vjetra pri vrhu stabala;
gledat' cu nebo kako me slijedi.

Kao kisa, kasno nocu, na mom prozoru...
Kao nada koju imam, za nas, svaki put!
To je kao sapat vjetra na vrhu stabala...
Vidim kako nestaje kad dolazis po mene.

Postoji sapat vjetra kojeg osjecam u sebi...
Kao mjesto koje imam, a nikad ga necu vidjeti!
Pusti sapat da te dodirne, da dodirne sve.
Pusti sapat vjetra da dodje i odnese nas visoko, visoko...

Prepusti nas rastanku, ako zelimo opstati!

Jer, ako nekog volis moras ga pustiti da ode.
Ako se vrati, zazvijek ce biti tvoj...
A, ako ne dodje, nikada ti nije ni pripadao!

Ti si moje najsladje, najdraze... Moje sve...
Moja ljubav za sva vremena...
Zato, pusti sapat vjetra da ti dokaze da si moj!
Kao sapat vjetra ostani sa mnom,
ostani sa mnom,
jer vidim tvoje snove kako bjeze,
kako bjeze!

Ne mislim da ce se vratiti!

***
Fini trag čežnje kao mraz na usnama se skorio našim,

a u pogledu provalija zjapi nedokučiva... 

Umor života nosimo oboje na plećima.
U podočnjacima modrim ispod oka,
U tezini koraka
u uzdahu duše ranjene....
Ostavio je dubok trag u nama.
 
Ipak, potkrade se ta krijesnica u dalekom kutu našeg oka,
koja kratko sijevne ...
...baš, kad mislimo da jedno na drugo ne gleda ...
 
Sami ...a opet skupa,
koračamo dalje ...

 ***

Svu noć ti se tople usne
k'o ptice na mom licu gnijezde.
Sviće, a san u svijesti i dalje teče,
na oči blago kapaju nam zvijezde.

U otvorene dlanove stavljaš mi svijet
i prvu zraku sunca u rasutu kosu.
Od sunca do sunca u pijanstvu bez vina
sila nad nama je visa.

Kakva nas to sila čvrsto drži
u zagrljaju vezanih, putenih tijela
kad još nam nije dovoljno duga
od prve do zadnje zvijezde, noć cijela

***

Mozes slobodno ici..
tebe vakl tuge nece stici,
niti bol zapljusnuti..
Mozes slobodno dalje,
Bog na moja ledja za nas bol salje,
ti si slobodan...
Samo racunaj na mene,
kad zatreba ti rame za plakanje,
jer znam stic ce te kajanje...
Kada shvatis da bez mene ne ide,
da svi drugi ti na sreci zavide,pricaju lazi
kad si tuzan nepoznaju te i ne vide..
Mozes svojim putem,
sa nadom u bolje pod kaputom,
racunaj na mene
kad te bol dostigne...
Slobodan si...

***

Jos jednom za kraj njezno meni se privuci
Sa kapima sna sjecanja nek ostanu
ja odlazim sad ko jedrenjak pustoj luci
a svjetlosti glas ostaje u tvome danu

Nije zbogom teska rijec presutjeli smo je mi vec
u malome stanu sa dusom na dlanu al' bez tebe
Nije zbogom teska rijec ali ta rijec odaje 
da nije ti stalo vise ni malo do mene...

Jos jedom za kraj ugasi stih u mojoj ruci
Tu ostavi trag mome dahu budi lijek
Kad odem u raj s mojom sjenkom se potuci
jer ostace tu da te ljubi njezno zauvjek...

***

Vec mjesecima znam da nestajemo ,

nestajes ti ,nestajem ja ... 

samo jos bojicom sjecanja iscrtavam tvoj lik  

sapaljen sjajnom zvjezdom u mojim ocima . 

Samo jos cerge negdje u daljini crvenoj od strasti

Ostavljaju prasinu nad nasim koracima 

Nad nasim postojanjem ....

I kao da prasina pociva u uglu mog oka  

Ovi tegovi sjecanja prikaceni u pogledima mojim

Samo jos muzika dopire iz tih daljina , 

Neka tiha ali jos uvek poznata.... 
Tek toliko da mi srce uzdrama strujom vremena  

onim istim ukus prasine ,ukusom nekadasnje strasti na kozi  

Ukusom ugaslih snjegova na dodirima i ukusom tvoje vrele krvi ljubavi... 

I mjenjas se ti ,a mjenjam se i ja  

I sve sto je spravljeno od tog jednog trenutka

Trnutka ljubavi , 

Trenutka kajanja …

Trenutka ocaja …. 

I zivis ti ,a ja se lagano prolivam kroz te slike sjecanja

Kroz tragove koje nekada ostavismo po posteljini nemira.

Tragove koje jos uvijek neumorno trazim….

***

Kao mjesec u vodi
tako ja u tvojim ocima
cim novo jutro se rodi
ko da me nije bilo nikada

I ne znam kuda to vodi
gde se ja tu uklapam
u fazi tvoga zivota
ja sam uvjek bila suvisana

Dok svako bira svoju stranu postelje
sve dubliji je jaz
jos dvoje bi u sredini
moglo da se budi pored nas

Dok svako sebi kafu sprema
dusama djavo se raduje
gde ponos dodje po svoje
tu ljubav kofere vec pakuje

Kao pero na vjetru
ko ja u tvojim snovima
ljubav i bol u duetu
gutljaj vina, gutljaj otrova

I ne znam kada ni zasto
smo u naviku zalutali
zato i najvise bole
rijeci koje smo precutili...

***


Dogurana do zida i do dna
sve do samog dna
bez sluha i bez vida
eto, tu sam ja


I znam da ovaj put
precu bez tebe
i da cu te izgubi
ti

Kad se duse razdvoje
tebi uvijek lakse je
ti mozes sve odglumiti

Naucio si to
i sta je za tebe prognati ljubav 
iz ovog jutra sto nece svanuti

Sta je bilo, bilo je
sve ti ostaje
a ova noc bez spokoja
je samo moja

Bol je uvijek ista
sreca dodje kako kome
razmijenicemo lazi
i svako bice svoj na svome

Tragom slatke prevare
usne kad izgovore
da cu te izgubiti

Kad se duse razdvoje
tebi uvijek lakse je
ti mozes sve odglumiti

Naucio si to
i sta je za tebe prognati ljubav 
iz ovog jutra sto nece svanuti...

***

Zali, Boze, truda
vremena i snova uzalud
ma, svi smo takvi 
covjek nekad pametan je, nekad lud

A lijepo smo govorili
zbogom se dogovorili
da svatko bira svoju stranu za kraj
da u svom srcu sakrijem 
samocu, ponos i bol
pa da potonem sa tobom ja

Ne odnosi srce moje ko da je tvoje
jer tu gdje je zapelo
uvijek se zaplelo u tvoje ruke
ne vracaj moje stvari u zivot stari
jer tamo gdje nestajem
ne znaci da prestajem tebe voljeti

Zali, Boze, sto se nista 
u mom srcu ne mijenja
kad sve je razbijeno
ko da skupi sve to, ko zna...

***

Nema vise rijeci
sve receno je
ljubav sto me lijeci
umrla je

Sad tvoje ruke zele
drugu kao nekad mene
i ne vrijedi mi ni
da te molim
kasno je

Ljubi me jos jednom
da osjetim
da zapamtim sta gubim
kad odes ti

I trudim se da budem jaka
da me pamtis takvu
ali cim se vrata zatvore
ja vristacu

Suvisne su
rijeci potrosene
ljubav sto me lijeci
umrla je

Dani mi stoje
k'o godine ih brojim
svaki je minut
bez tebe k'o sat

Zaustavi vrijeme
i prodaj mi
ljubav unazad...

***
Ponekad sanjam, al se probudim,
ponekad ne smijem, al pozelim,
ponekad trpim al stanem,
ponekad se dizem, 
a onda padnem!
Ponekad zudim ali ne slutim,
jel iluzije vise ne brojim,
ponekad je tu,
a onda nestane...
ponekad vidim rijec kraj,
a jos u sebi cujem otkucaj..
Ponekad mislim da nisam ni svjesna,
ali pamet vec postaje pretjesna,
srce je gura ni ne osvrce se,
samo svoje odgovore namece
ponekad je i srce glupo pa ne slusa,
pa se zali kad nastane susa..
vrijeme ide sporo kao nikada,
ne lijeci rane,
a otvara nove...

Ponekad znam ali me nije briga,
ponekad imam,
al sve mi je intriga...
Ponekad zelim cijeli svijet u svojim rukama,
da se i on malo izgubi u mojim mukama,
ponekad zelim...al nikako da dodje,
a ono sto boli...
tesko da prodje...
porazi  bez pobjednika,
nagrade bez gubitnika...
..ponekad se pitam...
vrijedi li to sve,
sto dodje pa opet nestane...
izgubi se, medju snovima...
zeljama...nadanjima...
i čeka neki novi pocetni sjaj,
ili sjetno trazi zeljeni kraj...

***

Dosla mi je misao danas...
Da pustim poznatu pjesmu...
I mislim na nas...
Da ponese me kao uvijek...
U ove dane surove i hladne...
Zeljne topline same...
Da utonem u svoj san...
Onaj isti sto sanjam kroz zivot...
A isti film iznova se vrti...
Pred ocima vidjeti zelim...
Samo tu carobnu nit...
Sve cemu se veselim...
Dok cujem poznati bit...
Ono o cemu srce pise...
Za cim dusa dise...

***

Kada mi nedostajes
Mislim tudje misli
Kradem svoje vrijeme
Provlacim ga
Izmedju oblaka, snova,
Daljine i blizine...
Kada pozelim
Da ti nedostajem
Odsanjam pjesmu
Zatvorim oci
I na mostu zamislim
Cvijet bijeli.
Kada te nema
Zaledim osmjeh
U sebi kazem ime
Udahnem duboko
I pomislim
Tako mi nedostajes...

***


Dodjes mi tako ponekad u snove,
milujes me njezno pogledom snenim.
Otkrijem tada neke ceznje nove
koje ne zelim ni s kim da djelim.
Dodju mi ponekad andjeli tvoji,
odnesu mi dusu daleko.
Negde medju zvjezde gde sam tebi blize.
Oni znaju da me tamo voli neko.

Odlutam tada u tisinu,
Osjecam neku cudnu prazninu. 

Tako se placaju stari dugovi!

***

Ako me ikada sretnes u ovom ukletom gradu
ostani mirno na istoj strani plocnika
ne stavljaj ruke na lice, nemas sto od mene kriti
glavu gore, nama je ljubav lozinka

ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak

da jos nije prestalo, da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestao, i nikad neces prestati
ljeta, zime, proljeca, za tebe cu zivjeti
i pjevati

ljubav je slijepa i luda, ne zna za Boga ni suda
al' lijepo pjeva i lijepo dusu odijeva

ako me ikada sretnes ne stavljaj ruke na lice
stavi smijeh iz stare razglednice

ne pitaj je li pravedno sto nas je prekrio mrak
ni to sto nismo zajedno, pusti suzu daj mi znak

da jos nije prestalo, da nikad nece prestati
mogu proci stoljeca, mogu ti i umrijeti
a ti me nisi prestaO, i nikad neces prestati
ljeta, zime, proljeca, za tebe cu zivjeti
i pjevati...

***

Kapljica mi je jutros pokucala na prozor.
sinoc ju je mjesec zamolio da svrati...
a kazu da ce biti nocas hladna noc...
a ti me pokrij bar u mislima,
kao tebe ja.

Ako kisa bude padala
docaraj mi komadic svog srca... 
da se ne osjecam usamljeno.
Posalji mi poljubac da znam da si tu
da si pored mene...
makar na drugom kraju sna

Napisi mi stihove dodirima po mjesecu
posalji mi ih na krilima od sna
do mog malog al jos uvijek praznog kreveta
Ispisi mi pozdrave po zvijezdama...
procitat cu ih kada provirim kroz prozor...
Kad rukama svojim dodirnem noc.

***

Ti si moja poezija,
ti si moja pjesma tiha,
ti si zvjezda koja sija,
iznad svakog moga stiha
ti si isti kao i ja,
ti si moja poezija

Ti si moja duga čežnja,
ti si sreća noći proljetnje,
ti si ona ljubav nježna,
što se samo jednom sretne
ti si isti kao i ja
ti si moja poezija

Samo za te, samo tebi,
dajem ovaj mali cvijet,
jer da tebe, dragi, nema,
što bi bio ovaj svijet

Samo za te, samo tebi,
sto si isti kao i ja,
dajem pjesmu ja o sebi,
jer si moja poezija...

 

***

Slušaj moju šutnju 
moje su riječi 
sjenke mojih osjećanja 
slušaj dok usne zbore 
i slušaj što srce šuti 
molim se životom i djelom 
da živjeti mogu dušom 
slušaj moju šutnju 
ako usne ušute 
srce će te uvijek 
u san nezaborava zvati 
kad spustim oči 
i zaplačem u sebi 
kad suze nitko ne vidi 
ja bolom grlim svoje 
nasmijane riječi 
i kao šarene ptice 
šaljem ih tebi 
slušaj ih 
jer samo ti to znaš...

***

Isti smo,
shvatila sam to, jesmo,
baš poput leptira smo,
stvoreni da boju ljubavi nađemo,
jer ako ljubavi nemamo,
u tuzi umiremo...

naš dan je duži,
nego što leptirov jest,
on u jednom danu očara nekog,
svojim bojama i letom,
privije se uz suđenog,
i izdahne s ljubavlju i srećom...

možda mi ne vidimo boje,
vjerojatno ta osoba pored nas leti,
a mi smo previše slijepi,
zato i jest naši dani duži,
jer boja ljubav se ne vidi,
ona se osjeti...


no jednu razliku imamo,
mi letjet ne možemo,
naša krila su skrivena ili oduzeta,
ali u mislima letjet možemo,
tamo gdje nema ni vremena ni prostora,
možemo se naći s osobom koja nam je suđena...


ali opet poput leptira smo,
vječno tražimo osobu kojoj poletjet želimo,
kojoj želimo boju ljubavi svoju pružiti,
želimo je pored sebe osjetiti,
zagrliti je,
i s njom u ljubavi i sreći izdahnuti...


isti smo,
baš poput leptira smo,
stvoreni da boju ljubavi nađemo,
jer ako ljubavi nemamo,
u tuzi umiremo...


***

Kapi srece rose nad mojim zivotom
I maglovita tama nestaje sa mojih
trepavica
Drugacijim ocima jutros Te ljubim
dok oko mene bistre vode teku
sreca i ljubav
Dok me zapljuskuju tanke niti
radosti u tvom toplom zagrljaju
Krivac svemu si Ti jer si zavirio
u unutrasnjost moje duse
I samo jedan Tvoj smjesak ozivio
je moju zaspalost
Prije tebe sam se godinama odmarala
lebdeci mislima ka nekom
savrsenstvu
Samo Tvoj tihi korak bio je presudan
da ojsetim ispunjenost duse
Da se prizemljim u stvarnosti
Tvoje ljubavi
Da se okupam istinom u Tvojim
ocima svakog jutra na novo
Da se nastanim zaujvek
u Tvome srcu.

*** 

Tvoj glas...
Dopusti mi da slušam tvoj glas,
u njemu cujem ljubav,
nadu i želju da me opet vidiš.

Predugo je prošlo od zadnjeg poljupca
i dodira.Od onda kad si me
ljubio nježno i govorio volim te.

Nedostaješ mi,zato mi
dopusti da slušam tvoj glas,
jer proci će i to vrijeme,
ostat ce samo uspomene
i sjećanje na tvoj glas...

***


Kad srce ostavim na bijeloj hartiji
i ljubav zaplace po notama zabranjene price
k'o dzep prisiven strah
kad ispod oka gledaju nas
mi smo pogresni za citav svijet
svaki put jos po malo gubim te

Nije istina poznajem ti dodir
vlazne ruke pred odlazak
kao da je to zauvijek
nije istina da nismo nista
i sve sto kazes k'o uvijek krijes se glavu okreces
ako ovo nije ljubav
zasto uvijek vratis se

Moj je zivot takav, kakav je
iza njega dobro krijes se
ne treba, i ne treba ti
neko kako ja

Ako ovo nije ljubav
zasto uvijek vratis se...

***


Vec ti citam misli dok otvaras mi vrata
treba ti tisina i cutacemo dva-tri sata
dobro znam, ti i ja odavno nismo mi

Ko andjeli u snijegu, mi smo zaledjeni
otopice nas tuga, ali nikada u meni
dobro znam, ti i ja odavno nismo mi

Na korak sam do tebe
a dalje nego ikad
da li pamtis u sta smo se kleli
i nikada ne reci nikad

I biraj svoje reci
prije nego me slome
daj mi jedan dobar razlog
da te dam nekome

***

Nocas je gusta tama
Pokriva strast u nama
I zadnje zrno nade
Sve je nestalo

Svako u svome svetu
Vesto smo se krili
Neka nam nebo sudi
Sebicni smo bili ti i ja

Za srecu nam malo treba
I uvek nam malo fali
To malo to sto treba
Jedno drugom nismo dali

Za srecu nam malo treba
A samo to nismo znali
I ovaj dar sa neba
Sve smo prodali

Nocas je samo nemir
Beskrajan kao svemir
I vise niceg nema
Sve je propalo

***

I mogu sve da lazem da nije mi bas nista
i nikome ne kazem da mi nedostajes
i mogu da te cuvam da ne vidi te niko
smejem se, dok sve dublje tonem
Bez tebe mi se cini
da vise i ne zivim
pa i da nas nema

Uporno si tu i nedostajes mi
tlo pod nogama vazduh postaje mi
uporno si tu da me uvek podsetis na sebe
Uporno si tu i nedostajes mi
o svemu govorim ali nikad o tebi
uporno si tu da me uvek podsetis na sebe

Lose krijem te, jos na licu cuvam te
jedino te tu ne mogu sakriti

Uporno si tu i
nedostajes mi ti

***

Nestanes svaki put kad te
snovima taknem,
i opet iznova na rubu tuge i radosti :'
Cudne su te stanice sujete
i vjerujem i ne,
i volim te ili mozda ne.
Sve dok se ne dodirujemo
sve dok mi ne znas ukus usana,
i miris kose
pustam te.
Ne odustajem naci
tog djecaka u tebi ,
probudicu i onu posljednju iskru pozude.
Jednom kad bude sve a opet
nista ne bude,
jednom kada se umoris od bjezanja
zaspaces na mojim rukama,
i pusticemo kise da pjevaju
pisacemo pjesme bez rijeci i rime,
sjetit ces se neke davne zime
i reci da sam tvoja ludica.
Ona ista koja je cekala
jedno sneno svitanje,
jedan ceznjiv pogled u daljine.
Dok ti usnama budem trazila
sve tajne puteve ,
tu negdje na tvojim ledjima...
Ne budi me i ne reci da volis me .
Ljubav je ta lazna spoznaja
Sebicna i ranjiva
Ukradi mi osmjehe lazljive i
sakrij u svoje dzepove...
Ugnjezdi se u moje oci sanjive
i ostani tu do kraja vremena ....
Zarobljen izmedju svjetova
u javi svog sna
Tu na rubu mojih usana .

***

"Otkrila sam da me nešto
uz tebe veže
reci što me tebi privlači
otkrij tajnu
zašto taj osjećaj sve jači
nemir stvara

zanima te tko sam
i ja se to pitam
kako je moguće
da s tobom dišem
dok tvoje riječi čitam
pa tebi stihove pišem

tko se iza riječi krije
tko od pjesme živi kao ja
zanimljiva igra
skriveni u vremenu
mi smo kao djeca
duše čiste
daleki a misli iste

čekam te da svratiš
možda me shvatiš
jer ja te otkrivam
svakoga dana
utisnutog više
kao da mi duša
uz tebe raste
a neznam ti ni ime

da mi te na tren oteti životu
osjetiti na tijelu dodira ljepotu
da mogu prešla bih granicu
pretvorila se u pticu
dolatjela tebi
dala ti nježnosti mora,
stisnuta uz tebe do zore
kad bih smjela okrenuti
stranicu sudbine
s tobom krenut u visine
nedostaje mi hrabrosti malo
jer ne znam dal ti je stalo
čežnjo bezimena
hvala što postojiš"

*** 

 

Otkad te je moj pogled pronašao,

Pronašla sam nit koja promijenila me,
Od jednog osmjeha pronašla sam svoj nemir,
Ljubav i put koji me vodi prema tebi.
Sa tvojih usana krala sam ti osmijeh,
Najljepši osmijeh što osvaja,
U smeđim očima oživjela sam pogled,
Koji sada ovoj duši pripada.
Nisam niti slutila da će me ova ljubav na krilima povesti,
Da ćeš ti mojom slabosti postati,
Nisam znala da bi ti ukrao srce moje,
Za sekundu prisutnosti,samo sa jednim osmjehom tvojim.
Od tog trenutka promijenilo se sve,
Koliko poricala sve više bio si dio mene,
U duši budio si oganj strasti,što bi planuo,
U tijelu stvarao nemir što bi me iz takta izbacio.
Od tada susretala sam te sve češće,
Da li namjerno ili slučajno to saznati ne smijem,
Jer bojim se da ću izgubiti razum zbog tebe,
I da ću te zavoljeti i poželiti te pored sebe.
U onom misterioznom pogledu je sjaj,
Koji me sve više privlači,koji me iz dana u dan osvaja,
Na tvojim usnama vape poljupci vreli,
Kako me one vuku i zovu k sebi…
Ne,ne smijem pasti na tvoj šarm,
Ne smijem dopustiti da pridobiješ me,
Jer što ako ti nisi onaj za mene,
Ne smijem ti biti u blizini,jer pridobivaš me.
Pridobivaš me samo svojom blizinom,
Sa svojim osmjehom pretvaraš nemoćnom me,
Ne mogu više niti pogledati te,
Jer sama sebe izdajem se.
Znam da ti znaš i da osjećaš da si pobijedio,
Da si me zaveo i na jedinstven način osvojio,
Znaš da u tvojoj blizini ne mogu biti,
I da bih htjela usne ti poljubiti.
Svaki put kada vidiš me samo se nasmiješiš,
I onim pogledom me razotkriješ,
Svaki puta sve više pratiš korak moj,
Pratiš me i privučeš me na jedinstven način svoj.
Koliko god se opirala znam da je sada prekasno za to,
Jer sam ti već otvorila vrata u srcu svom,
Koliko god poricala da ne zanimaš me,
Ti znaš da zapravo lažem te.
Od tebe više ništa ne mogu sakriti,
Jer uvijek ti me nadmašiš,
Od tebe ne mogu se obraniti,
Jer ti si onaj koji će me uvijek na svoj način osvajati...
 
***
 
Svaki put kad sklopim oci ja vidim tebe,
Svaki put kad sam usamljena ti si pored mene,
Dani tako sporo prolaze,kad nema te,
Dani tako sporo prolaze a nekad trebam te,
Voljela bih samo da si tu,
na trenutak da svratis,
Voljela bih da si tu,i da mi osmjeh na lice vratis,
Nedostaje mi  korak tvoj,koji znam ponekad da pratim
Nedostaje mi tvoj osmjeh,
Cesto pozelim da te vratim,
Nedostaje mi tvoj pogled,
i usne tvoje snene,
Nedostajes mi svakim danom sve vise,
i zeljela bih da si pored mene...
 
***
 
Kad budeš ponovno išao
sam onim ulicama,
kad budeš sam slušao šum vode,
znaj blizu sam ti.

Kad budeš ponovno slušao
one pjesme,
kad pomisliš na one prošle dane..
znaj blizu sam.

kad budeš sjedio sam na
istoj klupi,na istom mjestu,
kad pomisliš da sam daleko,
znaj tu sam.

Kad pomisliš da sam prošlost,
kad pomisliš da se neću vratiti,
varaš se...

Kad pomisliš na sve riječi,
koje mi nisi trebao reći,
ne zaboravi ono volim te...

Kad ponovno budeš išao sam
onim ulicama,sjeti se mene,
iako sam daleko...
nisi vidio one suze na rastanku,
nećeš nikad znati koliko me je tad srce boljelo...

 
***
 
Kao biser,
mjesec iznad
tmurnih oblaka
sjaji.

Ništa, baš ništa
Ne čuje se u
To doba gluhe
Noći.

Ti koračaš
I polako
Odlaziš.

Nisi me zagrlio,
Samo bez riječi otišao.
Iz tišine u tišini ostao

 
***
 
Između nas dvoje je tako malo vremena
toliko da bi stalo u jedan trepaj oka
bez suvišnih detalja, lijepih pakovanja i rebusa
Između nas je ostalo taman toliko prostora
da se spakuje još jedna godina
godina bez dodira,
bez pogleda i kajanja
Između nas dvoje je more zabluda
beskraj nedokučenih šapata pod jastucima sjećanja
Između nas ostaje praznina
nemjerljiva koracima
zanemarena u knjigama
koje besjede o mudrosti i ljubavi
Između nas je jedno veliko ništa
ono ništa što lupa u prozore konačnosti
što se ogleda u moru bezličnosti
Kad se sklope dlanovi i usne zanijeme
ono ništa koje nikom ne znači a meni je sve
ono sa čim sve počinje i prestaje...
Između nas smo mi
sebi pogrešni u pjesmi prokleti
mi koji smo spremni izdati i sakriti
samo da ne bi voljeli i tu ostali
Između nas je bezdan od sna
java se tek ponekad ušunja na prstima
slomi tišinu na hiljadu djelova
sagradi mostove rukom zaborava
i još jednom me prevari
da možda još ljubav stoji između nas...
 
***
 
Nekad uhvati me bas
da falis mi i jastuk otimas
nema te na drugoj strani kreveta
ti nisi tu k'o nekada

Kod mene sve po starom ostalo
brzo zivim i nije mi dosadno
moja to je sudbina
jedno si ti, a drugo sam ja

Ti i ja nismo mogli skupa
sve bilo je protiv nas
tiho svadjali se, mirili na glas
jedno od drugog trazili smo spas

Ti i ja vjerovali istini zbog nas
al' istina je rekla i svoj glas
jedno od drugog trazili smo spas
i nasli ga u rastanku

Moglo je i vise ostati
nama od tolike ljubavi
'ko zna, mozda opet nekada
al' bicu ti, ti budi ja

Gratis Homepage von Beepworld
 
Verantwortlich für den Inhalt dieser Seite ist ausschließlich der
Autor dieser Homepage, kontaktierbar über dieses Formular!