…i tako prolazili su dani,nekad mjesec,dva do njihovog ponovnog susreta.Svaki put je bilo drugacije ali ipak svaki put sve ljepse i ljepse.

Steta samo sve to je uvijek kratkog trajanja bilo.Morao se vracati kuci.

Taj dan kad joj je rekao da ce doci bila je iznenadjena,nije bilo govora o susretu,ne tako brzo.Sretna je bila kad je saznala a on joj je na svakom koraku ko nikada do sad izjavljivao svoju ljubav.Nikada mu nije rekla ali cvrsto u sebi je znala da joj nesto sprema,kad tako poludi sa svojim osjecanjima.I svaki put je tako bilo.Znala bi kada bi lazna svjedocanstva govorio o njihovoj vezi.

Dosao je,oboje presretni kada su se ugledali.Imala je osjecaj sve da je igralo oko njih,da je sve bilo kao mirisno cvijece u proljece.Radost i srecu nisu mogli sakriti ni pred kim.A onda se desilo nesto.To popodne nikada nece zaboraviti.Nesto joj je priznao sto dugo nije.Jos svaka njegova i njena rijec odjekuju njenim mislima kao u eho u daljini

Sve sto je prosla,sva ona tuga,ceznja za njim,boli,suze…nista to nije bilo za nju kao sve ono izgovoreno toga dana.

Znala je da bi moglo doci do toga,svega je bila svjesna ali opet se odlucila samo njemu svoju ljubav pokloniti,da bude njegova,da bude uvjek samo za njega tu…

Dok je izgovarao tih samo par rijeci sav je drhtao,osjetilo se po njegovom glasu i disanju.Ona dugo nista nije izgovorila a onda mu rece:”Znala sam”!…i da nije bilo potrebno da joj sakrije to.Onda ju je upitao,onako tihog glasa,bilo je i malo straha u njemu,zbog odgovora na pitanje,bojao se,nije htio da je izgubi primijecivala je to.Upitao je da li ga sad zbog toga mrzi.Samo mu se priblizila,klimnula je glavom,zagrlila ga njezno,sa suzama u ocima poljubila ga i rekla:”Nemogu,nemogu te mrziti”!!!…on je izbjegavao da je dodirne,nije mislio da ga vise zeli…

Cutali su,sve oko njih je bilo nijemo u sobi,ni glasa,ni jauka…prolazilo je vrijeme,onda je sav onaj teret sa jedne duse pao dole,sve je izaslo van…Govorila mu je samo tako kako moze zena koja ciste duse,ciste i vjerne ljubavi govoriti zna…nije mogla povjerovati…zaplakao je!

Tesko je bilo taj dan za oboje.Bol se primijecivala u svakom pogledu.Dugo je pricala o tome a on je slusao.Prije svake izgovorene recenice trebalo joj je dugo dok razmisli smije li to reci,dali da tako izgovori kako je naumila…bojala se da ce ga povrijediti kao on nju,nije htjela to mada je i mogla,mogla mu je jednostavno reci da ide od nje.Nije!…u protivnom,samo najljepse rijeci je cuo od nje i jos mu rece da dobro razmisli o tome,sve je bilo u njegovim rukama.

Tu noc nisu vise htjeli pricati o tome,voljeli su se,htjelu su da bar tih preostalih par dana lijepo provedu,tako je i bilo…Ma koliko bolno je sve to bilo,ipak oprostila mu je sve…

Nastavice se…

Kostenlose Homepage von Beepworld
 
Verantwortlich für den Inhalt dieser Seite ist ausschließlich der
Autor dieser Homepage, kontaktierbar über dieses Formular!